A) Trajni deficit u socijalnoj komunikaciji i socijalnoj interakciji u različitim kontekstima, koji se manifestuje na sledeće načine (str.50 preuzeto iz DSM5.):
- Deficit u socijalno-emocionalnom reciprocitetu, na primer, od neadekvatnog socijalnog ponašanja i neuspešnog vođenja konverzacije, preko redukovanog deljenja interesovanja i emocija, do neuspeha u iniciranju ili odgovaranju pri socijalnoj interakciji.
- Deficit u neverbalnom komunikativnom ponašanju korišćenom za socijalnu interakciju, na primer, od loše integrisanosti verbalne i neverbale komunikacije, preko abnormalnosti kontakta očima i govora tela ili deficita u razumijevanju i korišćenju gestova, do potpunog nedostatka facijalne ekspresije i neverbalne komunikacije.
- Deficit u razvijanju, održavanju i razumevanju veza, na primer, od poteškoća prilikom prilagođavanja ponašanja različitim socijalnim kontekstima, preko teškoća u imaginativnim igrama i stvaranja prijateljstava, do odsustva interesovanja za vršnjake.
Specifikovati trenutnu ozbiljnost oštećenja: Ozbiljnost se zasniva na poremećajima socijalne komunikacije i ograničenom ponavljajućem obrascu ponašanja.
B) Restriktivni, repetitivni obrasci ponašanja, interesovanja ili aktivnosti, manifestovani na najmanje dva načina od dole navedenih:
- Stereotipnost ili repetitivnost pri motornim pokretima, pri korišćenju objekata, ili u govoru (na primer, jednostavne motorne stereotipije, kao što su lepršanje rukama, ljuljanje, igra prstima, ređanje igračaka po nekoj osnovi, vrćenje špage, točkova autića, eholalija reči ili fraza, korišćenje netipičnih fraza).
- Insistiranje na jednoličnosti, nefleksibilna privrženost rutini ili ritualizovanim obrascima verbalnog ili neverbalnog ponašanja (na primer, ekstremni distres pri malim promenama, rigidni obrasci mišljenja, rituali pozdravljanja, potreba da ide uvek istim putem ili da jede istu hranu svaki dan).
- Visoko restriktivni, fiksirani interesi, koji su abnormalni po svom intenzitetu ili fokusu (na primer, snažna, privrženost ili preokupacija neobičnim objektima, ekstremno ograničena ili ponavljajuća interesovanja).
- Hiper- ili hipoosetljivost na senzorne nadražaje, ili neuobičajena interesovanja za senzorne aspekte na okruženje (na primer, očigledna ravnodušnost na bol/povišenu temperaturu, negativna reakcija na specifične zvukove ili teksture, preterano mirisanje ili dodirivanje objekata, vizuelna fascinacija svetlima ili pokretima)
Specifikovati trenutnu ozbiljnost oštećenja: Ozbiljnost se zasniva na poremećajima socijalne komunikacije i ograničenom ponavljajućem obrascu ponašanja
Repetitivni obrasci
Najčešća repetitivna ponašanja:
- Pljeskaje ručicama
- Ljuljanje
- Skakutanje
- Postavljanje objekata na specifičan način
- Ponavaljenj ezvukova, reči, rečenica
- Posmatranje prstića pred očima
Restriktivna interesovanja:
- Satima se igraju jednom igračkom na isti način
- Sve mora uvek da bude na istom mestu ili da stoji na isti način
- Konstantnost u dnevnim rutinama
Neobične preokupacije:
- Ispiranje toaleta
- Biste po gradu
- Linije autobusa, tramvaja
- Brojevi, simboli, datumi i sl.
C) Simptomi se moraju pojaviti u ranom razvojnom periodu (ali ne moraju biti potpuno manifestovani sve dok socijalni zahtevi ne prevaziđu limitirane kapacitete, ili mogu biti maskirani učenim strategijama u kasnijem životu).
D) Simptomi uzrokuju klinički značajna oštećenja u socijalnoj, profesionalnoj, i svim drugim važnim aspektima trenutnog funkcionisanja.
E) Ovi poremećaji se ne mogu bolje objasniti intelektualnim disabilitetom (poremećaj intelektualnog razvoja) ili opštim razvojnim kašnjenjem. Intelektualni disabilitet i poremećaj autističnog spektra često se pojavljuju zajedno; za uspostavljanje udružene dijagnoze poremećaja autističnog spektra i intelektualnog disabiliteta, socijalna komunikacija mora biti ispod očekivanog opšteg razvojnog nivoa.